Bila jednom jedna pećina, a u pećini dva izvora - Vrelo sjećanja i Vrelo zaborava…
Tako počinje legenda o tajanstvenoj proročici koja je živjela u Pećini ponad Vrane, na samome izvoru Potoka budućnosti u kojemu se, kako priča kazuje, spajaju vode oba vrela.
Upravo ovdje počinje vaša i naša pustolovina. Slijedeći put vode od izdašnih izvora u Vrani, preko plodnog Vranskog polja i tirkiznog jezera, kroz nevidljive tokove krškog podzemlja grebena Čelinke do azurnog mora nedaleke Vrgade, ispleli smo mrežu pješačkih staza koja vas poziva na istraživanje ovog jedinstvenog prostora.
Plodna zemlja omeđena jezerom i morem od pamtivijeka je privlačila i hranila ljude i narode u potrazi za boljim životom. Ovdje je staro ilirsko pleme Liburna na krševitim brdskim vrhovima podizalo svoje gradine, tu su stolovali moćnici antičkog Rima i Bizanta, a u zlatno doba srednjeg vijeka Vrana je bila sjedište benediktinaca, templara i ivanovaca te vjersko i političko središte hrvatskih vladara. Za taj dragocjeni komad blagorodnog tla borili su se i Turci i Mlečani, a iz tih burnih prošlih vremena u nasljeđu je ostala bogata riznica kulturnih i povijesnih spomenika.
Danas, kada se zanimanje ljudi većinom okrenulo k moru, priroda Vransko jezero polako vraća sebi. Zaštićeno područje parka prirode pruža utočište brojnim vrstama ptica koje, baš kao i turisti s obližnjih plaža, dolaze iz cijeloga svijeta, uživajući u sigurnosti, ljepoti i darežljivosti ovog kraja.
Pozivamo vas da kroz mrežu pješačkih staza otkrijete, istražite i doživite ljepotu prirode i bogatu prošlost općine Pakoštane.
Dobro došli na Slatko-slanu avanturu!
Ka izvoru Pećini krećemo od ruševina starog kamenog grada, srca srednjovjekovne Vrane. Prema legendi, uz izvor se nalazilo drevno proročište, a Rimljani su ga posvetili vodenim nimfama te su vodu iz Pećine, Bibe i Subibe impresivnim vijaduktom proveli sve do Zadra, antičke Jadere. S vidikovca iznad špilje možemo pogledom obuhvatiti vransku dolinu, a povratak kroz zaseok Pećina dat će nam zanimljiv uvid u današnji život žitelja Vrane.
Planinarska staza po gorskome hrptu sjeverno od Vrane namijenjena je iskusnijim planinarima u čvrstoj obući. Vodi nas čas kroz goli, krševiti stjenjak veličanstvenih pogleda izdubljen špiljama, čas kroz šumu borova ili čempresa ponad vranskih zaselaka. Staza prolazi pokraj liburnske gradine na Baku i one rimske na Zamini, koju je zbog njena osamljena položaja narod prozvao Vran Samograd.
Još u 17. st. zamišljen kao prenoćište putnika i karavana, Han Jusuf-paše Maškovića nedavno je uređen u baštinski hotel s muzejom i restoranom. Staza od Hana vodi pored crkve sv. Nediljice do kamene osmatračnice na Majdanu, jedne od postaja poučne staze „Ptice grabljivice“. Vratiti se može preko grobljanske crkvice sv. Mihovila ili duljim putem uz jezerski tršćak.
Tko želi pogledom obuhvatiti široku modrinu od velebitskih vrhova do kornatskog otočja, mora se popeti na Kamenjak, najviši vrh parka prirode. Na njemu je vidikovac s info-centrom, kapelicom Svih Svetih, ugostiteljskim objektom i dvije poučne staze: kratkom stazom po vršnome platou te kružnom botaničkom stazom koja se spušta do pristaništa na jezeru i na svome putu priča priče o biljnom svijetu ovoga kraja.
Šetnica uz more od Pakoštana do Draga vodi rubom flišnog nanosa, kojega kiše, more i valovi oblikuju u slikoviti bedem uz samu obalu. Staza počinje na plaži Janice, pored nekadašnje antičke luke. Kako je tada razina mora bila niža, rimski lukobran, čiji se ostaci pružaju pod morem prema otočiću Sv. Justine, štitio je pakošku luku od moćnih valova.
Zahvaljujući trima otočićima neposredno ispred mjesta, Pakoštane imaju jedinstvenu škojatlonsku stazu: morem se (uz oprez!) pliva ili vesla, a zanimljive škoje istražujemo pješice. Sv. Justina, s istoimenom kapelicom, zaštitni je znak Pakoštana. Na Velom Školju je liburnska gradina do koje vodi planinarska staza, a Babuljaš je najmanji, ali najzeleniji. Početkom rujna na stazi se održava neobična trkačko-plivačka utrka Škojatlon.
Plaža Pilatuša na zapadnom kraju Pakoštana početak je razigrane staze uz more zasjenjene krošnjama borova. Čas po mekim borovim iglicama, čas po grubim škrapama, staza vodi do rta Madona, na rubu hotelskog naselja Crvena luka.
Prastari put od plodnog Vranskog polja do mora vodio je preko Gaza, uske pruge čvrstog tla, kroz blatnu močvaru. Rimljani su tuda sagradili cestu koja je povezivala antičku Asseriju s lukom u Pakoštanima, a vranski templari njome su išli do svoje luke u uvali Božakovina. Uz cestu se smjestilo i srednjovjekovno selo Zablaće, od kojeg su ostale tek ruševine crkve sv. Marije na lokalitetu Crkvine. Danas tuda vodi cesta koja spaja more i jezero, slatko i slano, dva različita vodena svijeta. Iz Pakoštana do Jezerskog puta može se stići iz centra glavnom cestom ili onom koja prema jezeru vodi od Kampa Kozarica. Oprez! Prijelazi preko Jadranske magistrale nisu označeni i osigurani za pješake!
Gusti tršćak uz sjeverozapadnu obalu Vranskog jezera idealno je stanište za brojne vrste ptica, koje se u njemu gnijezde, nalaze sklonište i hranu. Hodajući drvenom šetnicom možete „uroniti“ u taj raspjevani ptičji grad, a uz malo sreće i strpljenja ugledat ćete i njegove krilate stanovnike. Najveće su ptičje zvijezde parka čaplja danguba i mali vranac, koji svoja velika i teška gnijezda mogu sagraditi jedino u staroj i čvrstoj trsci. Posjet ornitološkom rezervatu najzanimljiviji je od kolovoza do listopada, kada se održava prstenovački kamp te ptice okićene laganim prstenima pronose glas o Vranskom jezeru po cijelome svijetu.
Jedinstveni pogledi na modre i tirkizne tonove mora i jezera pružaju se s vidikovca na brdu Čelinka ponad Draga. Drevni Liburni imali su svoje naselje na zapadnom dijelu grebena, s kojega su mogli pratiti sva prijateljska i neprijateljska kretanja u okolici. S vidikovca na Čelinki prema ostacima Gradine vodi nešto zahtjevnija staza, dostupna samo iskusnim planinarima u čvrstoj obući.
Stari put Babilonija od Pakoštana u smjeru Draga nakratko nas odvaja od morske modrine i vodi prema tirkiznim tonovima Vranskog jezera. Na Lokinom brigu cijela je mreža stazica kojima možemo prići jezerskoj obali i pronaći skroviti kutak za sebe.
Iako je daleka prošlost dragarskoga kraja vezana uz liburnske gradine na brdskim uzvisinama, današnji je život Draga prvenstveno okrenut k moru. Pitoreskne uvale, rumeni zalasci i tiha pjesma ribara, pozivaju nas na šetnju stazom uz more prema Dolačkoj dragi. U sumrak na moru možemo ugledati bumbete – svićarice po kojima su dragarski ribari nadaleko poznati.
S nekadašnje liburnske osmatračnice na vrhu Kurele Male, pogled se pruža na sve strane: od beskrajne pučine načičkane stotinama otoka i otočića, do glatke površine Vranskog jezera. Za sunčana zimskog dana, na njoj se često vide velike, tamne sjene, poput obrisa tajanstvenih jezerskih čudovišta. To su tek velika jata liski i ostalih ptica zimovalica koje uživaju u ugodnom podneblju i obilju hrane.
Marljivi Vrgadini stoljećima su otimali kamenu svaki grumen plodne zemlje, sagradivši nepreglednu mrežu suhozida za svoje vinograde i maslinike. Put kroz taj kameni labirint, danas obrastao gustom borovom šumom i mahovinom, vodi do slikovite uvale Kranje na JI strani otoka.
Poduzetni ribari s Vrgade nerijetko su veslali sve do Zadra kako bi prodali svoj noćni ulov, a odnedavno se u njihovom akvatoriju nalaze i suvremena ribogojilišta. Do ribarske lučice na južnoj strani otoka vodi ugodna sjenovita staza kroz polja i maslinike.
Dvije su legende vezane uz Vrgadu: ona o kipu sv. Andrije koji je nevrijeme donijelo na otok, te ona o čudotvornoj slici Gospe od Zdravlja koja otok nikako nije htjela napustiti. Tako Gospina slika i danas stoji na oltaru kapelice u ostacima kontove palače, a sv. Andriji posvećena je starohrvatska crkvica u istoimenoj uvali. Staza se od crkvice uspinje do ostataka bizantske vojne utvrde koja je štitila važan pomorski put prema Zadru.
