Pakoštane su se udobno smjestile između jezera i mora, dviju voda koje su mu odredile povijesni put. Stanovništvo je živjelo u tijesnoj vezi sa zemljom plodnih polja oko Vranskoga jezera, hraniteljicom mnogih naraštaja. Razvojem turizma okrenulo se moru i njegovim darovima, ali poljodjelstvo nikada nije izašlo iz srca ljudi. Priča o Pakoštanima započinje u Bužaku, srcu sela, malom prostoru prvih Pakoštanaca.
Drage dišu uz magistralnu cestu u skladnoj vezi s prirodom. Šljunčane i stjenovite uvale i uvalice blagoslovljene hladom guste borove šume, smokve stisnute uz kamene zidine starih kuća i raskošna žuta brnistra u proljeće najljepša su slika ovoga mjesta. Mještani su se odlučno okrenuli turizmu uz neraskidivu vezu s prošlošću i tradicijom.
Pola je sata vožnje brodom od Pakoštana do otoka Vrgade. Priroda je Vrgadu darovala divnom obalom i 13 čarobnih otočića. U dvorištima kamenih kuća miriše lavanda, lovor, bosiljak, ružmarin… Posjetitelje Vrgade u ljetnim mjesecima dočeka raspjevani zbor cvrčaka čija se pjesma ori. Život je na Vrgadi miran i opušten bez automobila, čeka se samo brod u luci.
Vrana, smještena u zaleđu Vranskog jezera, okružena je ostacima slavne prošlosti koja svjedoči o crkvenoj i svjetovnoj moći ovoga srednjovjekovnoga gradića. Smještena između mora i zaleđa bogatog vodom, okružena poljima, Vrana je bila privlačna mnogim tadašnjim moćnicima pa su se njezini gospodari često mijenjali. Pred osmanlijskim osvajačima dio stanovništva iselio je na obližnje otoke, ponajviše Murter, a dio u Veneciju gdje su formirali i svoju koloniju.
