Uz Vransko jezero na poljima i livadama, raste različito samoniklo jestivo i ljekovito bilje. Raskošni miris bilja osjetit ćete dok šetate uz jezero ili se vozite biciklom. Ponekad je opor, ponekad opojan, a najčešće zavodljiv. Od davnina ljudi beru i sakupljaju ovo vrijedno bilje i od njega rade čajeve i sirupe, tinkture i macerate, balzame i kreme u ljekovite svrhe. A često su i glavni sastojak tradicionalnih ukusnih jela. Poznato je da se s gornje strane jezera bere trava iva, majčina dušica i smilje koje se bere i na donjoj strani jezera, bliže moru. Tamo raste i kadulja, iznimno ljekovita biljka. Žutenicu, koromač, raštiku, divlji luk naći ćete „pod svakim oblakom“ ovoga kraja.
Na vrhu omiljenih ljekovitih biljaka našla je svoje mjesto majčina dušica. Koristi se kao lijek kod bolesti dišnih organa i probavnih smetnji, ali i kao začin. Zanimljivo je da ova biljka ne sadrži ni jedan štetni sastojak. Njezina prepoznatljiva aroma i blagotvorno djelovanje učinili su je neizostavnim dijelom kućnih pripravaka i tradicionalne kuhinje.
Trnoviti grm s jestivim neotvorenim pupoljcima, kaparima, prvi put se spominje već u antičko doba kao začin i lijek za jačanje kapilara i reduciranje kolesterola. U kuhinji se koristi i kao začin i kao prilog uz razna jela i salate. Jak i trpki okus podsjeća na limun i slanost zelenih maslina. Najčešće raste u pukotinama zidova starih kamenih kuća.
Gavez je biljka koja liječi rane i kosti i ima protuupalno djelovanje. Uz obloge i tinkture, ljudi ovoga kraja od korijena gaveza prave melem. Raste na izrazito vlažnom području uz jarak (jarugu) prema jezeru. Najlakše je prepoznati po sitnim ljubičastim cvjetovima specifičnog mirisa i hrapavoj, gruboj stabljici i listu.
Smilje se tradicionalno upotrebljava za tretiranje kožnih oboljenja, astme, migrene i jetrenih tegoba. Nadimak besmrtna, ova biljka je dobila zbog činjenice da njezin cvijet nikad ne vene pa čak i nakon što je ubrana. Aromatična biljka, imortela često je služila i kao ukras. Zanimljivo je da je za dobivanje litre eteričnoga ulja potrebna jedna tona smilja.
Koliko je ova biljka ljekovita govori stara dalmatinska izreka „Trava iva, od mrtva čini živa.“ Najčešće se od trave ive priprema čaj za ublažavanje dišnih i probavnih tegoba te za jačanje imuniteta kod teških fizičkih aktivnosti i stresa.
Svaka kuća u mjestu ima najpoznatiji pripravak od gospine trave, bočicu ulja tzv. kantarionovog ulja. Zbog svojih iznimnih ljekovitih svojstava, koristi se za zacjeljivanje rana, tretiranje opeklina i smanjenje upala. Čaj od cvijeta gospine trave poznat je kao antidepresiv.
Kadulja spada u najvrjednije ljekovito medonosno bilje. Kaduljin med i čaj liječe većinu upala usne šupljine, dišnih puteva i grla. Također može pomoći u snižavanju kolesterola i šećera u krvi pa je poznata kao biljka koja liječi sve.
U ovom kraju čuvarkuća se najčešće koristi kao lijek za upalu uha te za tretiranje kožnih oboljenja. Primjenjuje se u obliku obloga, masti, tinktura ili čaja. Ipak čuvarkuću možemo najčešće vidjeti kao ukras dalmatinskih kuća i balkona.
Poboljšavaju zdravlje probavnoga sustava, srca i kostiju te potiču stvaranje energije. Šparoge su sezonska proljetna biljka koja raste u priobalnom području. U berbu šparoga uglavnom se ide u dobrom društvu, duže se boravi u prirodi, ljudi se druže i opuštaju pa je višestruka dobrobit šparoga.
Žutenica je glavočika biljka s lijepim nebesko plavim cvjetovima. Jestivi listovi se beru u proljeće i ljeto prije cvjetanja. Bogata je vitaminom C i karotinom, potiče apetit i blagotvorna je za žuč. Uz šparoge najčešće je konzumirana biljka u pakoškom kraju.
Riga ili rikola jako voli sunce i sunčano tlo s mnogo vode, ali dobro podnosi i niže temperature pa se nađe i u jesenskim mišancijama. Njezini listovi su bogati vitaminom, kalijem i magnezijem. Upotrebljava se svježa za salatu ili kao dekoracija.
Maginja ili prpak kako kažu u Pakoštanima, plod je biljke planike koji dozrijeva u kasnu jesen. Obiluje vitaminom C. Potpuno zreli plodovi žarko su crvene boje i jedino tada ukusni. Mogu biti opojni ako se konzumiraju u većoj količini jer se dio prirodnog šećera u njima pretvara u alkohol. Od prpaka se radi rakija, liker i marmelada.
Komorač ili koromač samonikla je izrazito aromatična ljetna biljka puna eteričnog ulja pa je ugodna mirisa. U narodnoj medicini se najčešće upotrebljava čaj od koromača koji pomaže kod probavnih tegoba, bubrežnih bolesti te slabokrvnosti.
U proljeće po pakoškim poljima možete pronaći i divlji luk. Koristi se kao dodatak mnogobrojnim jelima dajući im intenzivan miris i okus. Cvate sredinom ljeta ružičasto-ljubičastim cvjetovima. Smanjuje krvni tlak i poboljšava apetit.
Motar je samonikla biljka koja raste na stijenama i grebenima uz more. Najukusniji je kad se bere u proljeće jer tada ima specifičan okus mora. U domaćoj kuhinji se koristi u umacima, salatama i kao začin jelima, a najčešće se kiseli.
Na zavodljive crvene plodove divljeg šipka može se naići u jesenskim šetnjama pakoškim krajem. Oduvijek se plod divljeg šipka sušio i od njega pripremao domaći mirisni čaj. Pažljivo ubrane plodove žene bi raširile na papir i ostavljale da se prirodno suše na propuhu.
U pakoškom kraju masline su se sadile samo u „škrtu zemlju“, poneka i u vinogradu, dok se plodna zemlja koristila za sadnju i usjeve. Danas je maslinarstvo najzastupljenija grana poljoprivrede pa se lijepi i uredni maslinici protežu cijelim krajem. Na ovom području najstariji maslinici su u Modravama, krškom dijelu Draga. Većina maslina ovoga područja potječu iz Modrava, bogatog rasadnika maslina odakle bi ljudi uzimali „palice“ mladih maslina i sadili ih u svoje maslinike. Kvalitetno maslinovo ulje ovoga kraja rezultat je marljivog i predanog rada maslinara. Na području Općine Pakoštane ima više od 100 000 stabala masline i rijetko koja obitelj nema svoj maslinik. Pakoški maslinari višestruko su nagrađivani za proizvodnju svoga ulja.
Dobiva se nakon prvog mljevenja zelenijeg ploda masline pa mu je kiselost u odnosu na ekstra djevičansko ulje nešto veća. Sadržaj masnih kiselina ne prelazi 2 %.
Dobiva se nakon prvog mljevenja zdravog ploda masline a kiselost mu ne prelazi 0,8%. Uz zadovoljenje kemijskih parametara ulje mora još proći organoleptičku provjeru i ne smije imati niti jedan miris koji nije svojstven ulju.
Gotovo jedino ulje koje se može konzumirati odmah nakon cijeđenja iz ploda i koje, ako se pravilno skladišti, sačuva sve nepromijenjene okuse, aromu i vitamine masline. Pogodni klimatski uvjeti u pakoškom kraju daju ulju vrhunsku kvalitetu.
Vinogradarstvo je u pakoškom kraju tradicija, no vrhunska vina počela su se proizvoditi tek nedavno. Kontinuirana edukacija vinara o vinogradarstvu i podrumarstvu doprinijela je napretku ove grane pa danas Pakoštane imaju nekoliko vrlo kvalitetnih vinara. Općina Pakoštane aktivno potiče stvaranje trajnih vinograda, a najveći vinogradi smješteni su oko Vranskog jezera te prema Biogradu. Uzgajaju se domaće sorte grožda bijela maraština i debit, a od crnih sorti najčešće se sadi plavina.
U pakoškom kraju riba se lovi u mreže, bacaju se vrše, lovi se na parangal, na sviću, ostima i s kraja. Dragarski ribari najvještiji su svićari, ribolovci na sviću/bumbetu (brodska žarulja). U većim se dubinama s kamenitim dnom i stjenovitom obalom lovi oborita bijela riba koja nerijetko završava u lokalnim konobama i restoranima. More nije uvijek darežljivo prema ribarima pa se ponekad „iz riba“ vraćaju praznih mreža. Ali, kako sami kažu: „Kad ništa nema, tu su ogrci i prilipci“. Uz bocu vina, dovoljno!
Cipal, poznat po svom sočnom mesu, obiluje aminokiselinama i bjelančevinama, bogat je vitaminom B te ima manji udio nezasićenih masnih kiselina. U ovom kraju priprema se na lešo ili na gradele. Teško je odlučiti koji je cipal bolji, jezerski ili morski.
Omiljena dalmatinska riba, opjevana kraljica riba. Svi je frigaju, peku, paniraju, mariniraju… Njezina sočnost i bogatstvo okusa čine je nezaobilaznom na ljetnim feštama, uz svježu salatu i čašu dobrog vina.
Lignja pripada porodici mekušaca, bogata proteinima, niskokalorična. U pakoškom kraju lovi se oduvijek. Iako ih neki love s obale, najbolji je ulov na pučini mora. Lignjolov počinje u jesen, a najbolje tehnike lova na lignje otkrijte u prosincu na tradicionalnom pakoškom Lignjolovu.
Tuna, kraljica otvorenih mora, ponekad zalazi i u tišinu plićih predjela. Svojim snažnim, vitkim tijelom kroji valove i, kao jedna od najbržih riba, munjevito presijeca modre dubine. U pakoškom akvatoriju zbog povoljnih uvjeta nalazi se i nekoliko uzgajališta tuna.
Sipu zovu i kraljicom s tri srca i plave krvi. Bez ovoga glavonošca nema crnog rižota. Može se loviti na razne načine, ali ona ulovljena u vrši uvijek je najbolja jer ima najviše crnila. Samo crnilo sipe može se koristiti za pripremu rižota, kruha, tjestenine i njoka specifične crne boje.
Obale pakoškog kraja obiluju zanimljivim morskim stanovnicima, prilipcima (školjkama) i ogrcima (morskim puževima). Love se „na kraju vala“ tamo gdje se izmjenjuju oseka i plima. Jednostavna i brza priprema ovih morskih delicija pruža puni okus mora.
Školjka specifičnog okusa može se pronaći na morskom dnu duž obale. Na obližnjim otocima pašmanskog kanala othranila je generacije. Meso kunjke pravi je morski specijalitet kojemu začin i okus morskih dubina daje more iz maloga mjehurića.
Brancin je prava morska poslastica. Najčešće se peče na gradelama ili u pećnici. Nježno i sočno meso brancina uz maslinovo ulje, limun i svježe začinsko bilje, postaje pravi gastronomski užitak koji će oduševiti svako nepce.
Škarpina je jedna od najcjenjenijih riba Jadrana, obitava na kamenitom dnu. Njezino aromatično meso posebno dolazi do izražaja u tradicionalnoj kuhinji. Najpoznatija je u brudetu od škarpine, jelu koje je pravi dalmatinski specijalitet.
Ovo mitsko stablo Mediterana pratit će vas na svakom koraku ovoga kraja. Raste u polju, na livadi, u vinogradu, u maslinicima, u dvorištima, na ulicama i pukotinama kamenih zidova pa i među urušenim starim zdanjima koje su napustili svi osim smokve. S bogatstvom i ljepotom plodova smokve najbolje se možete upoznati na festivalu smokve „Litnja pričinjoža-sva lica smokve“.
Zemlja je trajno obilježila ovaj kraj i ljude. Vranski bazen nije oduvijek bio povoljan za poljoprivredu. Prije probijanja kanala Prosika 1770. bilo je to močvarno i zaraslo, nerijetko i malarično polje zvano Vedro blato. Kanalom, koji je jezero spojio s morem, polje je meliorirano i pretvoreno u lako obradivo. Radove su, kroz nekoliko generacija, proveli članovi obitelj Borelli, tadašnji posjednici zemlje u Vrani. Tradicionalni ratarski život danas se oživljava u turističkoj ponudi ljetnih gastro i etno događanja na kojima se mogu upoznati običaji, dotaknuti povijest i kušati domaća jela.
Breskva je slatka i sočna kraljica voća vranskog bazena. Različite sorte bresaka rastu po voćnjacima ovoga kraja. Nostalgiju budi sorta vinogradarka (praska). Nekad se sadila uz put i bila dostupna, ali danas je, nažalost, sve manje prasaka.
Nijedno voće svojim mirisom ne podsjeća na ljeto kao lubenica. Kraljica vranskog polja može se naći na svakom ljetnom štandu uz cestu, na pijaci, plaži. Najviše se uživa u svježoj, sočnoj i hrskavoj, a takvu ćete prepoznati po svijetlo zelenoj boji peteljke.
Mirisom i okusom dinja je još jedan prepoznatljivi znak ljeta i vranskog polja. Zrela dinja mami svojim neodoljivim mirisom. Kada se jede hladna s fetom pršuta i čašicom prošeka, doživljaj je jedinstven.
Badem je od davnina imao višestruku ulogu u ovom kraju. Tako se šakom badema u prošlosti darivalo djecu za Božić, igrala se društvena igra „taranje mendulama“. Glavni je sastojak tradicionalne dalmatinske i pakoške slastice „mendule u cukru“, a u novije vrijeme sastavni je dio skoro svakog slatkog zalogaja.
Plemićka obitelj Borelli, odigrala je važnu ulogu u razvoju poljoprivrede u Vrani. Borellijevi su prvi u ovom području uveli uzgoj pšenice, koristeći plodnu vransku zemlju. Pšenica je othranila mnoge naraštaje ovoga kraja.
Rajčica ili po pakoški pamidor, nezaobilazno je povrće u vrtovima i poljima ovoga kraja. Ljetni jelovnici nezamislivi su bez svježih domaćih rajčica koje su dostupne u brojnim OPG-ovima. Šalša od pamidora, sušeni pamidori, pamidori s domaćim sirom i maslinovim uljem…gastronomski su specijaliteti ovoga kraja.
Zelena salata je nezaobilazno povrće ovoga kraja na stolovima tijekom cijele godine. Najviše je u ovom kraju uzgajaju Vranjari, unoseći svježinu i zdravlje s polja na lokalne trpeze.
Mrkva se uzgaja u Vranskom polju gdje ima idealne uvjete za rast. Vranjarska mrkva nadaleko je poznata po svojoj kvaliteti i specifičnom okusu. Osim što se može jesti sirova, što je najzdravije, koristi se i u kuhanju, pečenju i sokovima.
Tijekom jeseni i zime, Vransko polje obojeno je zeleno-modrom bojom što znači da je poriluk spreman za vađenje. Poznato je da poriluk iz ovog kraja ima izvrsnu kvalitetu zahvaljujući plodnoj zemlji.
Grašak, koji u ovom kraju zovu biži, obiluje vitaminima i izvrstan je izvor vlakana i drugih hranjivih tvari. Glavni je sastojak tradicionalnog pakoškog jela biži s janjetinom. Kako se ovo ukusno jelo priprema, najbolje ćete saznati na gastro događanju „Mali Križi, malo biži“.
U ranu jesen tržnice naših OPG-ova obojene su tamnocrvenim plodom cikle uzgojene u plodnoj zemlji Vranskoga polja. Cikla se može konzumirati sirova, kuhana, pečena, ukiseljena i u obliku soka.
Ako u ljetnoj ponudi OPG-ova pakoškoga kraja naiđete na domaći kukuruz, obavezno se počastite. Nema ništa ukusnije od kuhanog kukuruza s malo soli ili pečenog na žaru.
